Drugog dana 31. Festivala „Dani Zorana Radmilovića “izvedena je predstava TRAMVAJ ZVANI ŽELJA,koju je po tekstu Tenesi Vilijamsa režirala Lenka Udovički.Predstavu su producirali Beogradsko dramsko pozorište, BELEF festival i Teatar „Ulises” iz Zagreba.Dramatizacija teksta:Željka Udovičić Pleština.
Predstava,baš kao i drama Tenesi Vilijamsa ,za koju je dobio Pulicerovu nagradu 1948.godine, problematizuje neka i danas vrlo važna pitanja kao što su alkoholizam,mentalna labilnost,položaj žena u društvu,…Pitanja koja su skoro čitav vek kasnije jednako aktuelna i na koja još uvek nema preciznog odgovora.
U predstavi igraju:
Blanš: BrankaКatić
Stela: VanjaNenadić,
Stenli: MilošPetrović
Trojpec, Mič: MarkoTodorović,
Junis: NađaSekulić ,
Stiv: JovoMaksić,
Pablo: NikolaMalbaša,
Doktor: MilošLazarov,
Bolničarka, Meksikanka: BojanaStojković
Stručni žiri festivala u sastavu:dr Miroslav Radonjić (predsednik) , Tanja Bošković i dr Duško Ljuština (članovi) odlučio je da „Zoranov brk“ za glumačku bravuru bude dodeljen Branki Кatić koja je na okruglom stolu posle predstave kroz osmeh rekla:
„Eh! Ma nek mi izraste i pravi ako treba! Znači mi mnogo.Žao mi je što nije neka komedija u pitanju pa da smo vas nasmejali koliko nas je puta on u životu nasmejao. Nekako bi to bilo fer da tako dobijem „brk“. Presrećna sam i dirnuta. Ovo je moja prva pozorišna nagrada u životu tako da je poruka svim glumcima, kolegama: „Ne gubite nadu doći će i taj dan!“
„ Hoću da zahvalim kolegama jer bez lepe igre sa njima ne bih ni ja mogla da uradim sve što sam uradila“ rekla je Branka Кatić zahvalivši se i rediteljki Lenki Udovički sa kojom je bilo divno raditi .
Da je proces rada na predstavi a naročito sa Lenkom Udovički bio sjajan potvrdila je i mlada ali dosta angažovana glumica Vanja Nenadić:„Lenka Udovički je najbolja na svetu,ali stvarno.Ja se i dalje tretiram kao mlada glumica,nadam se,ali sarađivala sam sa dosta reditelja do sada i stvarno je sa Lenkom bilo posebno iskustvo. Ona je pre svega jedan divan čovek a zatim i divan reditelj koji obožava glumce voli ih i pazi. Daje im i to je bila jedna uzajamna igra i zaista je to najbolji proces koji sam imala. Nekako smo se uželeli i dobrog teksta i ovako jednog školskog rada a ona nas je mnogo lepo vodila i podržavala“.